| Abstract | U ovome radu poduzima se prikaz i suočavanje filozofskih razmatranja tehnike i znanja kao trans-epohalnih kategorija koje u svom odnosu kroz povijest uspostavljaju ono što znači biti čovjek. Cilj istraživanja koje slijedi sastoji se u prepoznavanju bitnih promjena od ranog mišljenja pojmova τέχνη (technê) i ἐπιστήμη (epistêmê), do suvremenih razmatranja onoga što se do danas izmijenilo kao moderna tehnika i moderna znanost – tehno-znanost. U prvom poglavlju, u tekstovima Ksenofonta, Platona i Aristotela, vidjet ćemo, τέχνη (technê) kao znanje o činjenju vezano je za logiku svrhe i sredstva i tiče se kontingentnih stvari, dok se ἐπιστήμη (epistêmê) kao teorijsko znanje u užem smislu odnosi na nepromjenjive forme kojih se čovjek prisjeća u smislu Platonova pojma anamnesis. U drugom poglavlju, posvećenom razumijevanju promjena koje su se dogodile u novovjekovnom uspostavljanju modernih znanosti, ponajviše se poduzima prikaz Heideggerovog razumijevanja novog shvaćanja istine i izlaganja bića koje je nastupilo kartezijanskim obratom. Treće poglavlje na promišljanjima Bernarda Stieglera prikazuje novost moderne tehnike, ali i tehnike kao trans-epohalnog događaja tehničkog izuma čovjeka. Pored toga, otvaraju se i post-humanistička tumačenja modernosti. U četvrtom poglavlju obrazlaže se kibernetička disciplina kao nova temeljna znanost i simptom promjene tehničkog sustava. Na kraju, peto poglavlje obrađuje implikacije vladavine kibernetike nad suvremenim društvom te donosi prikaz analiza Gillesa Deleuzea i Byung-Chul Hana. |
| Abstract (english) | This work confronts the philosophical considerations of technics and knowledge as transepochal categories which in their relationship throughout history establish what it means to be human. The goal of the following research is to recognize important changes from the early thinking of the terms τέχνη (technê) and ἐπιστήμη (epistêmê), to contemporary considerations of what has changed to this day as modern technology and modern science - technoscience. In the first chapter, in the texts of Xenophon, Plato and Aristotle, we will see, τέχνη (technê) as knowledge about doing is related to the logic of purpose and means and concerns contingent things, while ἐπιστήμη (epistêmê), as theoretical knowledge in a narrow sense, refers to the unchanging forms that man recalls as anamnesis. The second chapter, dedicated to the understanding of the changes that occurred in the establishment of modern sciences in the modernity, undertakes the presentation of new understanding of truth and the presentation of being, which occurred with the Cartesian turn. The third chapter, based on the reflections of Bernard Stiegler, shows the novelty of modern technology, but also technology as a transepochal event of the technical invention of man. Additionally, posthumanist interpretations of modernity are also represented. In the fourth chapter, the cybernetics discipline is explained as a new basic science and a symptom of a change in the technical system. Finally, the fifth chapter deals with the implications of cybernetical dominance over modernity, which are manifested in social dynamics, and presents the analyses of Gilles Deleuze and Byung-Chul Han. |
