| Abstract | Problem zla jest tema koja već stoljećima „okupira“ razne filozofe i religiologe, a poseban doprinos po tom pitanju daje nam sveti Augustin. Rad započinje uvidom u Augustinov život i djelo. Zatim će se prikazati maniheizam koji je vršio snažan utjecaj na Augustina i njegovo promišljanje o zlu, ponajprije zbog toga što se u njemu tvrdi da postoje dvije Naravi, Dobra i Zla, koje imaju jednaku moć i međusobno su neovisne. Augustina je mučilo i pitanje je li zlo neko biće ili manjak savršenstva, a nije mu bio jasan ni manihejski radikalni dualizam zato što nije pretpostavljao pravu pobjedu dobrog nad zlim. Izašavši iz manihejske sekte zaključuje da zlo nije zbiljnost u sebi (supstancija ili biće) kako su manihejci tvrdili, već manjak dobra koje ovisi o čovjekovoj slobodnoj volji. Svijet je savršen jer posjeduje zlo uz dobro. Njegova ljepota dolazi od Boga koji stavlja u red ono što je izvan reda, stoga je zlo slobodno opredjeljenje volje koja želi prekršiti red. Prvi su ljudi bili slobodni i bez sklonosti prema zlu, a njihova poslušnost prema Bogu bila je posljedica slobodne volje, ali je isto tako i njihov pad bio posljedica slobodne volje. Bit će prikazana Augustinova posebna teorija o nastanku istočnoga grijeha gdje Adamov grijeh postaje grijeh cijelog ljudskog roda zato što su svi ljudi u Adamu bili „sjemenom prisutni“. Zlo postoji otkad je svijeta i čovjeka, a s obzirom na to da je Bog je stvorio svijet ni iz čega, s njim je stvorio i ljudsku narav na isti način, no tako stvorena narav može se izopačiti nedostatkom. Narav postoji po tome što ju je Bog stvorio, a napušta ono što jest zato što je stvorena ni iz čega. Stoga, napustiti Boga i biti u sebi samome znači približavati se ništavilu. Važnija stavka o kojoj će biti riječ u ovome radu je slobodna volja koja je dana čovjeku kao srednje dobro koje ga određuje, ali mu daje i mogućnost da izabere hoće li svoj život usmjeriti k savršenom dobru koje je Bog ili će ga usmjeriti prema tjelesnim dobrima koja su grijeh. Kako svaki grijeh zaslužuje odgovarajuću kaznu, tako i život postaje neka vrsta kazne (posljedica istočnog grijeha) jer je ono kušnja. Tvrdnje koje Augustin iznosi, potkrepljuje i svojim iskustvima sa zlom. Po pitanju laži za Augustina je bitno da se zlo ne nalazi u greški već u namjeri. Glavna nit vodilja i cilj ovoga rada je pomoću Augustina dokazati kako je bit zla i grešnih čina uvijek provođenje svoje a ne Božje volje. Ovdje nije riječ o slobodi izbora, već o slobodi volje i njenom odabiru između dobra i zla. |
