Sažetak | Rad je strukturno podijeljen na dva glavna dijela. U prvom dijelu rada obrađeni su univerzalni elementi moralne teologije kroz perspektivu Klausa Demmera, istaknutoga katoličkoga moralnoga teologa. To je učinjeno poglavito, ali ne isključivo, temeljem njegovoga djela Shaping the moral life: An approach to moral theology. Oslanjajući se na ovo najprevođenije Demmerovo djelo, nakana autorice nije dati sustavan prikaz Demmerove misli o navedenoj temi, nego u njegovom nauku istaknuti one najvažnije univerzalne elemente moralne teologije koji su primjenjivi u različitim moralnim sustavima. Ti univerzalni elementi Demmerove moralne misli osobito su značajni u kontekstu suvremenih globalizacijskih procesa koji u prvi plan stavljaju zajedničke i razlikovne elemente ljudskih kultura i religija, posebice u međureligijskom dijalogu. Demmer jasno razlikuje moralnu i teološku dimenziju kršćanske moralne teologije. Katolička moralna teologija, kao znanost koja objedinjuje moralnu i teološku refleksiju, bavi se ljudskim postojanjem i djelovanjem usredotočujući se osobito pod moralnim vidom na ono što je zajedničko svim ljudima. Na toj liniji nalazi se i Demmerova moralna teologija koja naglašava univerzalne moralne principe kao što su: ljubav prema bližnjemu, poštovanje ljudskoga dostojanstva, pravednost i solidarnost. Ovi i slični univerzalni principi nadilaze vjerske, kulturne granice i slične podjele. Njihova univerzalnost omogućuje dijalog i suradnju između različitih tradicija s ciljem promicanja zajedničkih moralnih ciljeva.
Moralna teologija, kako što će biti prikazano u ovome radu, pruža smjernice za moralnu refleksiju i odgovore na suvremene izazove, uvažavajući i integrirajući znanstvene, kulturne i povijesne kontekste. U prvome dijelu rada autorica nastoji svratiti pozornost na Demmerovo djelo kao na moralno-teološko djelo koje daje značajan doprinos razumijevanju univerzalnih elemenata moralne teologije. Takvim skretanjem pozornosti autorica zapravo nastoji usmjeriti pogled na univerzalne i postojane temelje dijaloga između različitih moralnih i religijskih tradicija u svrhu izgradnje zajedničkoga svijeta koji je utemeljen na univerzalnim moralnim vrijednostima. Stoga, u ovome dijelu rada autorica obrađuju neke od najvažnijih univerzalnih moralnih kategorija kojima se moralna teologija bavi.
2
Jedna od njih svakako je moralna savjest. Teologija savjesti duboko je ukorijenjena u kršćanskoj etici i teološkom razmišljanju. Ona je ključna prekretnica u moralno-teološkom nauku Drugoga vatikanskoga sabora. Prema ovoj teologiji, u središtu moralnoga postojanja i djelovanja je pojedinačna moralna savjest. Ona je ona instanca koja omogućuje ljudskim osobama da djeluju u skladu sa svojim moralnim uvjerenjima. Savjest zapravo upućuje na ljudsko dostojanstvo i osobnu odgovornost za vlastite odluke, koje uvijek trebaju biti usklađene s Božjim zakonom. U tom smislu Sveto pismo pruža teološke temelje teologiji savjesti. U njemu se moralna savjest razumijeva prije svega kao unutarnji glas koji poziva na moralno djelovanje u skladu s Božjim zakonima.
Drugi vatikanski sabor značajno je doprinio teologiji savjesti ističući njezinu povezanost s Božjom prisutnošću. Savjest je prikazana kao mjesto susreta Boga i čovjeka te kao izvor moralnih odluka. Pod tim vidom Koncil je naglasio važnost savjesti kao unutarnjega moralnoga autoriteta koji jamči primjereno ostvarivanje ljudskoga života i na individualnoj i na društvenoj dimenziji u kontekstu autentične ljubavi i istinske pravednosti. Katekizam Katoličke crkve potvrđuje važnost savjesti, ističući da čovjek mora slijediti moralni zakon koji odzvanja u njegovoj savjesti. Crkva prepoznaje univerzalni karakter savjesti. To ona čini obraćajući se svakom pojedincu, naglašavajući osobnu odgovornost i moralno djelovanje u skladu s temeljnim principima ljudskoga života.
Još jedna univerzalna moralna kategorija, koju proučava moralna teologija jest naravni moralni zakon. Demmerov nauk o ovom temeljnom zakonu ljudske naravi upućuje na univerzalnost moralne teologije kroz prizmu antropoloških elemenata ljudskoga postojanja i moralnoga djelovanja. Oslanjajući se na univerzalnu ljudsku narav, Demmer zapravo ističe važnost naravnoga moralnoga zakona kao temelja univerzalne moralne komunikacije. Opravdanost toga pristupa potvrđuju i ostali važni dokumenti postkoncilske odnosno suvremene moralne teologija kao što je primjerice dokument Međunarodne teološke komisije In search of a universal ethic: A new look at the natural law. Važno je također istaknuti da Demmerova analiza povijesti moralno-teološke misli, od patrističkoga razdoblja (Ambrozije, Augustin) preko skolastike (Toma Akvinski) do modernih refleksija, pokazuje ne samo razvoj ideje naravnoga moralnoga zakona, nego i s tim istim razvojem nužno povezan i sasvim opravdan zahtjev za primjerenim uvažavanjem povijesnoga konteksta i kulturne raznolikosti u razvoju moralnih sudova.
3
Drugi dio ovoga rada proučava međureligijski dijalog kroz prizmu relevantnih koncilskih i postkoncilskih dokumenata. U ovome radu u kontekstu proučavanja međureligijskoga dijaloga, obuhvatili smo dokumente Ecclesiam Suam, Lumen Gentium, Nostra aetate, Dignitatis humanae, Gaudium et spes te Veritatis splendor. Međureligijski dijalog, prema dokumentima crkvenoga učiteljstva, postao je ključna sastavnica službenoga nauka Katoličke crkve nakon Drugoga vatikanskoga koncila. Međureligijski dijalog temelji se na poštovanju prava na slobodu vjerovanja, što proizlazi iz dostojanstva ljudske osobe i Božje objave. Međureligijski dijalog doprinosi kulturnom i društvenom razumijevanju, te socijalnoj koheziji i miru. Osim teoloških aspekata, dijalog je bitan također za izgradnju pravednijega društva i promicanje univerzalnih vrijednosti poput mira, solidarnosti i tolerancije. Prethodno navedeni dokumenti crkvenoga učiteljstva naglašavaju važnost dijaloga u promicanju zajedničkoga dobra i univerzalnih moralnih vrijednosti te pružaju smjernice Katoličkoj crkvi za izgradnju ljudskoga života na individualnoj i društvenoj razini kroz dijalog i suradnju. |
Sažetak (engleski) | The paper is structurally divided into two main parts. The first part addresses the universal elements of moral theology from the perspective of Klaus Demmer, a prominent Catholic moral theologian. This is done primarily, but not exclusively, based on his work Shaping the Moral Life: An Approach to Moral Theology. The author’s intention is not to provide a systematic presentation of Demmer's thoughts on the subject but rather to highlight the most important universal elements of moral theology in his teaching, which are applicable in various moral systems. These universal elements of Demmer’s moral thought are particularly significant in the context of contemporary globalization processes that emphasize the common and distinct elements of human cultures and religions, especially in interreligious dialogue. Demmer clearly distinguishes the moral and theological dimensions of Christian moral theology. Catholic moral theology, as a science that
4
integrates moral and theological reflection, deals with human existence and actions, particularly focusing from a moral perspective on what is common to all people. In this vein, Demmer’s moral theology emphasizes universal moral principles such as love of neighbor, respect for human dignity, justice, and solidarity. These and similar universal principles transcend religious, cultural, and other boundaries. Their universality enables dialogue and cooperation between different traditions to promote common moral goals.
Moral theology, as shown in this work, provides guidelines for moral reflection and responses to contemporary challenges, taking into account and integrating scientific, cultural, and historical contexts. In the first part of the work, the author seeks to draw attention to Demmer’s work as a moral-theological contribution to the understanding of the universal elements of moral theology. By drawing such attention, the author actually aims to direct the focus towards the universal and enduring foundations of dialogue between different moral and religious traditions to build a common world based on universal moral values. Therefore, in this part of the work, the author discusses some of the most important universal moral categories dealt with by moral theology.
One of these is certainly moral conscience. The theology of conscience is deeply rooted in Christian ethics and theological thought. It is a key milestone in the moral-theological teaching of the Second Vatican Council. According to this theology, at the center of moral existence and action is the individual moral conscience. It is the instance that allows human persons to act according to their moral beliefs. Conscience actually points to human dignity and personal responsibility for one's own decisions, which must always be aligned with God's law. In this sense, the Holy Scriptures provide theological foundations for the theology of conscience. In it, moral conscience is understood primarily as an inner voice that calls for moral action in accordance with God's laws.
The Second Vatican Council significantly contributed to the theology of conscience by emphasizing its connection with God's presence. Conscience is presented as the meeting place of God and man, and as a source of moral decisions. From this perspective, the Council emphasized the importance of conscience as an inner moral authority that ensures the proper realization of human life both on an individual and societal level in the context of authentic love and true justice. The Catechism of the Catholic Church confirms the importance of conscience, emphasizing that a person must follow the moral law that resonates in their conscience. The Church recognizes the
5
universal character of conscience. It does so by addressing each individual, emphasizing personal responsibility and moral action in accordance with the fundamental principles of human life.
Another universal moral category studied by moral theology is the natural moral law. Demmer's teaching on this fundamental law of human nature points to the universality of moral theology through the lens of anthropological elements of human existence and moral action. Relying on universal human nature, Demmer actually emphasizes the importance of natural moral law as the foundation of universal moral communication. The validity of this approach is confirmed by other important documents of post-conciliar or contemporary moral theology, such as the document of the International Theological Commission In Search of a Universal Ethic: A New Look at the Natural Law. It is also important to highlight that Demmer’s analysis of the history of moral-theological thought, from the patristic period (Ambrose, Augustine) through scholasticism (Thomas Aquinas) to modern reflections, shows not only the development of the idea of natural moral law but also the necessarily related and entirely justified demand for the appropriate consideration of historical context and cultural diversity in the development of moral judgments.
The second part of this work examines interreligious dialogue through the lens of relevant conciliar and post-conciliar documents. In this work, in the context of studying interreligious dialogue, we have included documents such as Ecclesiam Suam, Lumen Gentium, Nostra Aetate, Dignitatis Humanae, Gaudium et Spes, and Veritatis Splendor. According to the documents of the Church's magisterium, interreligious dialogue has become a key component of the official teaching of the Catholic Church after the Second Vatican Council. Interreligious dialogue is based on respect for the right to freedom of belief, which arises from the dignity of the human person and God's revelation. Interreligious dialogue contributes to cultural and social understanding, as well as to social cohesion and peace. Besides theological aspects, dialogue is also essential for building a more just society and promoting universal values such as peace, solidarity, and tolerance. The aforementioned documents of the Church's magisterium emphasize the importance of dialogue in promoting the common good and universal moral values, and they provide guidelines for the Catholic Church in building human life on both an individual and societal level through dialogue and cooperation. |