Usporedba koncepta osobe u suvremenim teorijama skrbi sa klasičnim antropološkim postavkama

diplomski rad

• Naslov (engleski): Comparison of the concept of person in contemporary theories of care with classical anthropological claims.
• Autor: Damjan Abou Aldan
• Mentor: Ivan Šestak (mentor)
• Član povjerenstva: Anto Mišić (predsjednik povjerenstva)
• Član povjerenstva: Ivan Šestak (član povjerenstva)
• Član povjerenstva: Barbara Ćuk (član povjerenstva)
• Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: Sveučilište u Zagrebu; Fakultet filozofije i religijskih znanosti; Zagreb
• Datum i država obrane: 2022-07-11, Hrvatska
• Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana: HUMANISTIČKE ZNANOSTI; Filozofija

Sažetak

Poimanje čovjeka kao osobe utječe na neposredno djelovanje, što se posebno ističe u skrbi tijekom bolesti i ljudske patnje. Iako je medicina stara koliko i čovječanstvo, a njezin znanstveni razvoj počinje u doba Hipokrata, tijekom posljednja dva stoljeća kao znanost razvija se unutar biomedicinske paradigme koja je obilježena strogim pozitivizmom. Nerijetko se tako čovjeka promatra „strojno“, a mehanicistički i birokratski pristup liječenju umanjuje dostojanstvo osobe. Pokušaj da se navedeni model nadopuni holističkim pristupom ostvario se tek sporadično i uglavnom na formalnoj razini. Od vremena Florence Nightingale profesija medicinskih sestara pokušava se razviti unutar vlastite paradigme koju obilježavaju četiri koncepta od kojih je osoba središnji koncept. Tek se proteklih pola stoljeća razvijaju jedinstvene teorije skrbi (sestrinske skrbi/ zdravstvene njege) u kojima se naziru obilježja personalizma. Pokušaji pojedinih teoretičarki da definiraju pojam osobe približili su personalizam klasičnoj definiciji osobe kakva se nalazi u filozofskoj antropologiji. Na taj su način stvoreni preduvjeti da se drugačije poimanje čovjeka ostvari u sustavima zdravstvene skrbi. Ipak, velik je broj otegotnih okolnosti kojima se onemogućuje personalistički pristup i smanjenje izražene depersonalizacije, a uglavnom su to birokratizacija, nedostatak vremena i osoblja, ustaljen sustav rada, otpor prema njegovoj promjeni i drugo. Činjenica da postoje teorijski modeli koji usmjeravaju praksu od biomedicinskoga preko holističkog prema personalističkome nazoru govori u prilog da sazrijeva misao o važnosti promatranja čovjeka kao osobe sa svim neposrednim pozitivnim učincima takvoga pogleda. Čovjek je u bolesti i patnji često ograničene slobode odlučivanja i djelovanja, što povećava moralnu odgovornost onih koji o njemu skrbe. Metafizičko utemeljenje njihovoga antropološkog nazora presudno utječe na skrb koju pružaju.

• Ključne riječi: čovjek; osoba; skrb; antropologija
• Jezik: hrvatski
• URN:NBN: urn:nbn:hr:260:924210
• Studijski program: Naziv: Filozofija; Vrsta studija: sveučilišni; Stupanj studija: diplomski; Akademski / stručni naziv: magistar/magistra filozofije (mag. phil.)
• Vrsta resursa: Tekst
• Način izrade datoteke: Izvorno digitalna
• Prava pristupa: Zatvoreni pristup
• Datum i vrijeme pohrane: 2022-09-01 07:41:12